Dragi Prijatelji,
zahvaljujući poštovanome kolegi Miljenku Brezaku zakoračio sam u svemrežje s vlastitim autorskim programom. Sve je to za mene još novo i neobično. Do sada sam se uspio prilagoditi Portalu Hrvatskoga kulturnoga vijeća i osobnome „facebooku“, a sada ću pokušati učiniti novi korak „u nepoznato“.
Prednost je svemrežja što dopire u najudaljenije kutke naše Planete, što pojednostavljuje suradnju među književnicima, jer omogućava ne samo čitanje, već i „skidanje“ ponuđenih tekstova i njihovo pohranjivanje u vlastitu „banku podataka“.
Pokušati ću staviti na ovu stranicu svoje priloge iz nekoliko područja i nekoliko razina. Tu ću učiniti naslovima koji će odrediti predmetno-tematsku usmjerenost tekstova. Većinom će to biti neobjavljeni, ili još neobjavljeni tekstovi, ali i oni koji su objavljeni, a uklapaju se u željenu cjelinu. Želio bih, naravno, predstaviti i svoj književni, književno-kritičarski, esejistički i prevoditeljski rad, ali bih, prije svega želio biti koristan, a po mogućnosti zanimljiv. U godinama sam kada samoga sebe mogu usporediti sa starinskim ormarom – ladičarom, u Ilovi bi rekli – lajdlinom. Sve su ladice već skoro pune. Sada treba odvojiti ono što je korisno, od onoga što je manje korisno, ili spada u uspomene, odnosno memorabilije. Bojim se, kako imam sve manje snage sam obaviti ovaj veliki posao. Možda moji unuci dovrše što ja nisam uspio.
Svaka dobronamjerna primjedba biti će mi dragocjena. Narod kaže: po jutru se dan poznaje, ali tome dodaje i amandman: prvi se mačići u vodu bacaju.
Vaš:
Đuro Vidmarović
U Zagrebu, 21. svibnja 2016.