Zavičajni travanj književnika Đure Vidmarovića

 Uistinu se može reći, lijepo je u sebi i oko sebe nositi zavičaj. Potvrdilo se to ovog sad već i minulog travnja uz 70. obljetnicu rođenja književnika, urednika, prevoditelja, kritičara Đure Vidmarovića. Rođen je 1. travnja 1947. g. u Piljenicama slikovitom selu na obali Pakre kraj Lipovljana. U rodnom selu upravo na jubilarni rođendan obilježio je i 45. obljetnicu književnog stvaralaštva. Spomenuta je i njegova politička uloga početkom demokratskih promjena: u dva mandata saborski zastupnik za moslavački kraj, a karijeru završava kao veleposlanik RH u Ukrajini i u potpunosti predaje književnom radu. Pred njegovim seljanima Ogranak Matice hrvatske u Lipovljanima predstavio je drugo dopunjeno izdanje knjige o Piljenicama Od mlinskog kotača do ivanjskih kolača. Od 200 stranica povijesnih, književnih tema polovica je napisana njegovim rukopisom. U mjesnom piljeničkom domu uz članove DHK i MH (a u kojima je slavljenik u užem vodstvu) bili su i članovi (bivši veleposlanici) Hrvatskog diplomatskog kluba, a kojemu je prije 15 godina Vidmarović bio utemeljitelj. Bez dvojbe – rijedak doživljaj.

Drugi događaj zbio se 27. travnja u lipovljanskoj Narodnoj knjižnici. Predstavljen je   primjerak pjesničko-grafičke mape Rijeka i hrast iz 1990. godine. Pogovor tiskarski posebno oblikovanom djelu napisao je Dubravko Horvatić. U toj mapi   Đuro Vidmarovič autor je duboko prožetih stihova s osobitim životnim i pejzažnim riječnim tragovima djetinjstva (pjesma Trebež me prati). On te tragove ne zaboravlja, dapače s njima je i na obalama Vltave,. Dnjepra, Neve…. Grafički mapu potpisuje u tehnici akvatinte slikar Andrija Girardi. Ne robujući stihovima deskripcijom, već senzibilnošću svoje potpuno vlastite umjetničke imaginacije autor donosi vizualnu puninu sadržaja. Na to je uz izložene primjerke lipovljansku publiku podsjetio povjesničar umjetnosti Mladen Mitar. Vidmarović daje svoj pjesnički spomen Josipu Kozarcu (živio kao upravitelj šumarije u Lipovljanima 1885. – 1895. i tu stvorio najpoznatija djela) On pak sam stoljeće nakon poznatog književnika – šumara, danas jedini član DHK lipovljanskog kraja nosi drugu sliku. Osjetljivo reagira na industrijalizaciju koja narušava sklad krošnjate blagodati orijaškog hrasta. Inače mapu s listovima uloženim u posebnu kutiju čuva Nacionalna i sveučilišna knjižnica.

O književnim ostvarenjima Đure Vidmaroviću kao i njegovom zanosnom poticaju da se literarno sačuva kajkavski govor Moslavine, govorila je književnica Božica Brkan Bilo je govora i o mogućoj novoj knjizi u kojoj bi Vidmarović kako sam kaže – spojio svoja tri neraskidiva zavičaja zapadnu Slavoniju, Moslavinu i Lonjsko polje s osobitostima posavskog života. Lipovljansku književnu večer pratio je i Pjevački zbor Lira mjesnog KUD-a Lipa.

Dragutin Pasarić

Riječ Đure Vidmarovića / Fotografija Miljenko Brezak
Riječ Đure Vidmarovića u lipovljanskom predstavljanju / Fotografija Miljenko Brezak

Povjesničar umjetnosti Mladen Mitar o pjesničko grafičkoj mapi / Fotografija Miljenko Brezak

Povjesničar umjetnosti Mladen Mitar o pjesničko-grafičkoj mapi Rijeka i hrast / Fotografija Miljenko Brezak

Lipa

Uvodna pjesma pjevačkog zbora Lira / Fotografija Miljenko Brezak

Pažljiva publika i predstavljači / Fotografija Miljenko Brezak
Pažljiva publika i predstavljači / Fotografija Miljenko Brezak

Božica Brkan: Đuro Vidmarović ili mala bilanca o 70. rođendanu

Prenosimo www.bozicabrkan.com: http://www.bozicabrkan.com/umjesto-kave-7-travnja-2017-duro-vidmarovic-ili-mala-bilanca-o-70-rodendanu/

Umjesto kave 7. travnja 2017.: Đuro Vidmarović ili mala bilanca o 70. rođendanu

S malim zakašanjenjem i zdravstvenom ispričnicom za izostanak iz slavljeničkih Piljenica prvoga dana travnja, namjeravani svečarski govor o 70. rođendanu Đuri Vidmaroviću skraćujem na kavu.

Tkogod napuni sedam desetljeća, ima o čemu govoriti, pomislit će mnogi, uglavnom mlađi. Nešto stariji, valjda i mudriji, pomislit će kako tek sad ima što reći, toliko toga za govoriti. Pogotovo majstori govorništva kao što je Đuro Vidmarović.

Rijetki bi poput njega mogli i izreći i napisati nekoliko usporednih biografija. Srednjoškolski profesor, političar (barakaš HDZ-a, parlamentarac na krajcanju dviju država) i diplomat (prvi veleposlanik RH u Ukrajini), pjesnik, prozaik, književnik, književni kritičar, prevodilac…

Trenutačno je, unatoč zdravlju kao ograničavajućem faktoru, u vodstvima i Društva hrvatskih književnika, i Matice hrvatske, i Hrvatskoga kulturnog vijeća, i Diplomatskoga kluba. Upućeniji od mene tek će trebati vrednovati dosege svakoga pojedinoga područja.

Kad je o literaturi riječ, za nju se, poslije više objavljenih kniiga, ozbiljno opredijelio tek prijevremenim odlaskom u mirovinu. (Dugo nam je to bila najveća sličnost!) Dopuštam si ograničenost znanja i subjektivnost u načelnoj ocjeni da se tematski jasno opredjeljuje osobito za ona područja kojima se nitko ne bavi, doslovce zakucima, trajno dosad podcijenjena, koja zaokupljaju manje zanimanja i kritike i čitatelja, kako unutar nacionalne književnosti, kako domovinske tako i izvandomovinske, posebice Gradišća u Mađarskoj i Austriji, Crnoj Gori, Srbiji itd.

Vidmarovićeva je zasluga što je, a to prije njega nitko nije, ubaštinio u nacionalnu književnost mnoge nepoznate ili jedva poznate, kako se to obično površno ali zapravo točno kaže zaboravljene, što uopće ne znači i loše pisce. Spominjem pojedinačno objavljenu monografiju o Jurici Ćenaru te onu u nastajanju o Josipu Gujaši Džuretinu (za koju je uz velike muke dobio i potporu Ministarstva kulture da je završi nakon punih 30 godina rada na dokumentima i na terenu). Osobito se to vidi iz knjige Čuvari sna, u kojoj obrađuje više pisaca. Tako se radoznalo i nerijetko tvrdoglavo ponaša i u kritici. U novije vrijeme na Laudato TV uređuje i vodi serijal razgovora s književnicima kršćanskoga nadahnuća. 

Zanimljiva su i vrijedna njegova istraživanja bilateralno, ne samo knjiženo hrvatsko-ukrajinska, hrvatsko-židovska/izraelska te prijevodi koji su iz toga proistekli i zapravo izbori i antologije.IMG_8125 600 BB i D. vimarovic 20160408

IMG_8124 600 BB i D.Vidmarovic
Đuro Vidmarović i Božica Brkan u Piljenicama 8. travnja 2016 / Fotografija Miljenko Brezak

Izuzetno je vrijedno, dopustite mi i malo prigodne sentimentalnosti iz vlastita iskustva, što kao rijetko tko potiče na pisanje mlađe, pa i starije kolege. Navodim za primjer Dragu Čondrića ili samu sebe. Iako smo prve knjige objavili 1990. u istoj biblioteci CIP-a kod urednika Milivoja Slavičeka, tek od 2009. odnosno od objave i promocije Kajkavske lirike Moslavine izazvao me polemikom – jer smo u mnogo tema u izravnoj opreci – na ozbiljan povratak lijepoj književnosti.

Đuro Vidmarović postao je u međuvremenu, u to nešto kratkih godina, jedan od dvoje mojih novih prijatelja u zreloj dobi, s kojim sam zajedno, uvjeravamo se ne i nemoćni, u misiji za Moslavinu, za našu provinciju zapravo. Osim njegove podrške važno mi je što misli da je zahvaljujući našem intelektualnom prijateljevanju i katkad vrlo burnim raspravama (kavama!) postao tolerantniji, širi, razumniji, da više voli ljude i raduje se životu. Drugog mu/nam izbora i nema!

Činjenice o Đuri Vidmaroviću možete naći na internetu. Moj je književni izbor još Vidmarovićev antologijski Trebež.

 

20170301 – 20170407

linkovi

http://www.bozicabrkan.com/umjesto-kave-9-srpnja-2016-rekvijem-za-trebez-i-ostali-rekvijem/

http://www.bozicabrkan.com/umjesto-kave-22-rujna-2016-ledina-predstavljena-u-zlataru/

http://www.bozicabrkan.com/umjesto-kave-16-studenoga-2016-jurica-cenar/

http://www.bozicabrkan.com/umjesto-kave-13-sijecnja-2016-piljenice-se-sjecaju-slavnoga-karikaturista-branimira-petrovica/

http://www.bozicabrkan.com/umjesto-kave-20-ozujka-2017-o-mojoj-veronici-za-tv-laudato/