Prenosimo “kavu” Božice Brkan s njezine stranice www.bozicabrkan.com /umjesto kave 6. studenoga 2019.:
Josip Gujaš Đuretin, Mene su ljepote ostavile. Monografska knjiga, koju je priredio Đuro Vidmarović pošto je više od četiri desetljeća studirao malo poznatoga pjesnika, Hrvata iz Mađarske, koji je umro 1976. kao četrdesetogodišnjak. Poslije Đakova, u utorak, 5. studenoga 2019. predstavljanje u Zagrebu, u Hrvatskoj matici iseljenika, koja je s Ministarstvom kulture financijski poduprla projekt našega Acumena i potrudila se da veliku dvoranu napuni raznovrsnim i zanimljivim gostima s ministrom vanjskih poslova Gordanom Grlićem Radmanom i ravnateljem MHI Mijom Marićem na čelu, ali isto tako i studentima hungaristike s Filozofskog fakulteta i kroatologije s Hrvatskih studija.
Autor presretan, a i mi kao izdavač, jer to je prva knjiga naše obiteljske izdavačke kućice autora koji nisam ja. Iskreno. Nije godinama bilo zainteresiranih, valjda nije tržišno. Sretna sam ponajprije zbog dobre poezije i mogućnosti, jer su konačno objavljeni i dosad neobjavljeni radovi iz Gujaševe obiteljske ostavštine, u različitim varijantama. Gujaševa supruga Vera, nažalost, nije dočela knjigu. No, Gujašu se sada ozbiljno, ako požele, mogu posvetiti oni koji se bave i književnom estetikom i jezikom i sličnim. On to zaslužuje, tu tek sad pada moćna željezna zavjesa.
Već polemiziramo je li Gujaševu poeziju, ekavsku i zbog zavičajnog govora i zbog u Gujaševo vrijeme u Mađarskoj službeno favoriziranoga srpsko-hrvatskoga odmah trebalo prevesti namodernihrvatski standard; pripada li ubaštinjen, kao što je Vidmarović ubaštinio i mnoge druge manje poznate hrvatske književnike iz barem dvanaest zemalja, zaista u 100 hrvatskih pjesnika; o kriterijima za financiranje uopće dobre literature i tome slično.
Neću se ni na što žaliti, ponajprije želim zahvaliti svima koji su radili na knjizi – priređivaču Đuri Vidmaroviću, uredniku Miljenku Brezaku, rezenzentici kroatologinji prof. dr. sc. Sanji Vulić, dizajneru Jeniu Vukeliću, tiskari Web2Tisak, dramskoj umjetnici Biserki Ipši Kunčević koja je izuzetno čitala Gujaševe pjesme, kolegama iz medija sve do Vijesti iz kulture HTV1 i Globalne Hrvatske s HR-a te predanoj organizatorici predstavljanja Vesni Kukavici.
Odabrala sam pjesme Josipa Gujaša-Đuretina:
AKORDI O HRVATSKOJ
II
Kroz plodna polja
Mađarske
voz juri
prema jugu
zelena polja
se njišu
u nedoglednosti života
samo se crveni makovi
crvenom bojom svojom
otimaju
od asimilacije
zelenog žita
Kroz plodna polja Mađarske
voz juri
prema jugu
sela se nižu
jedno za drugim
Potištena stolećima
Gradove
ostavljamo redom
Nebo nad nama
kroz oblačnu mrenu
gleda na zemlju
gleda Mađarsku
svu u zelenilu
svu u nadi
i čudi se meni
što posebnim svetom živim
čudi se jako
što se tome svetu
tako raskošnom
samo hladno divim
Kroz plava polja
Mađarske
voz juri prema jugu
i samo mi se čudi
oduševljenje očekuje
a ne zna
da ja u svom snu
nosim samo
Hrvatsku
Žute naranče
Sokove žutih naranča
već danima imam u ustima
i pričinja mi se:
kao da su južni krajevi poslali ovamo
svoje podneblje
Pečuj, 1966.
Jabuke
jedemo jabuke
(po glavi po jednu)
ja i žena
jabuke iz vinograda
sa izleta
simbolične jabuke:
sećam se Adama i Eve
i Edena
kao da je nova ars poetica
Pročišćen
Blistav da budem
Jezik mi treba kao kristal:
kao prizma što zaslepljuje:
da se sviđam,
da me cene
kada mi već moje misli odbaciše
Bp, dec. 1966.
bez naslova
Kad ću biti opet opijen
duhom
dosadna je ova krčma
čama
duša moja u kutu plače:
sama
minijature
I
Kad sam pošao ulicom
iskočile sobe pred zidove
da me vide
II
u snu sam išao među voćke
da budem plod
probudio sam se i saznao
da nisam stigao nikud
Jesu li zaboravili
Jesu li zaboravili
da je bog poslao na njih potop
da su ih lomačama hteli uništiti
da li im još nikada nije jasno
da pred sobom imaju samo dve alternative:
ili će biti zaista ljudi ili će
kao zveri
zverski nestati
dec. 1966. Bp.
beli snežni bregovi
beli snežni bregovi
ja o vama sanjam
beli što ste uspeli biti
ja vam se klanjam
minijatura
cvatu trešnje
osećam miris:
u hladnim rukama
braći iseljenicima
svojoj braći
iza nepremostivih
morskih pučina
danas šaljem paket reči
pod nebodere i na kanadske brodove
jednu nevidljivu nit šaljem
avionom da put bude kraći
svojoj nikad neviđenoj braći
šaljem stisak ruku
iz srca ispaljen
nevidljivu poruku u svemirskoj lađi
Odvijana Podravina
Bela mesečina
u čaši vina
Pobegla krčmarica
Iz snenog vrbika
Čarda i topole
Dijamanti mojih zenica
Bicikl stari
Po pustim stazama plače
Uši mi ostahu
Bez zimskih priča
Muči i grize
Odvijana Podravina
moje blago
imam gorčinu sto puta pobeđenog
imam gorčinu što traje do smrti
ne pobeđenu od nikoga
golubica
htela je do mene kroz prozor
rešetka je ne pusti
može do mene kroz veliku kapiju
u određeno vreme
Jedno odsustvo iz bolnice
jedno malo odsustvo
žličica meda
jedno malo odsustvo
dva dana u drugoj sferi
jedno malo odsustvo
jedno malo prisustvo u životu
kao da spremaju golgotu
neka kao priprema
neki kao planovi
za novo krunjenje
već se sabiru povorke
i zluradost već porođena
tolika gnezda
u nadama oživela
vruć pesak posiplju
za pod tabane
neka kao priprema
neki kao planovi
da navale svi na jednoga
1967.
dr. Josip Gujaš-Džuretin profesor
Naličje jedne noći
3
Ruše hrasta prljavim sekirama
Gnjev
Ne može se dozvoliti
Pitamo se
Tko su te zaklonjene osobe
što patuljke šalju:
oboriti plemenito stablo
20191106